Svjetski dan lutkarstva proslavili smo izvođenjem predstave ,,Maca papučarica”, koju je po tekstu Ele Peroci, režirao Davor Dragojević.
Predstavu je gledalo 450 mališana iz OŠ ,,Vuk Karadžić”, OŠ ,,Radjica Perović” i OŠ ,,Marko Miljanov”.
Tradicionalnu poruku, koju povodom Svjetskog dana lutkarstva šalje UNIMA - Međunarodna lutkarska asocijacija napisala je Češka lutkarka Nina Malikova, pročitao je Željko Radunović.
Pandemija, ratni sukobi i sve ozbiljniji ekonomski problemi posljednjih nekoliko godina otežavaju život svima nama jer svi ti nemiri stvaraju napetost, pobuđuju strah i tjeskobu što se tiče budućnosti. Brige su se nastanile u našim glavama i na našim licima.
Naravno, ne mogu ni zamisliti kako je bilo živjeti u prethodnim vjekovima. Ali, pogledamo li istoriju malo pomnije, vidjećemo da su slične situacije – mada u drugačijem obliku i drugačijem svjetskom poretku – postojale i prije našeg vremena. Usprkos tome, ljudi su vjerovali u ljubav, imali djecu i pokušavali ne samo preživjeti, nego i napredovati.
Čak i u najmračnijim vremenima, uvijek je postojalo nešto što im je u tome pomagalo, a cijeli niz istorijskih izvora govori nam da je pozorište lutaka sa svojim drevnim magičnim moćima bilo dio te priče. Ta moć počiva u samim temeljima lutkarskog pozorišta. Kao stilizovana pozorišna forma sa autentičnim metaforičkim izrazom, lutkarstvo prikazuje ljudsku stvarnost, ali takođe traži – nekada humoristički, a nekada sasvim ozbiljno – rješenja.
U pokušaju da prikaže naše živote, lutkarsko pozorište često se bunilo protiv nezaustavljivih sila sudbine. Kao umjetnost, ono odražava najteže životne situacije, bilo lične ili društvene, kroz karikaturu ili glorifikaciju. Granice lutkarskog pozorišta u novije su se vrijeme proširile, a ta je umjetnost danas prepoznata u cijelom svijetu kao sastavni dio pozorišne kulture 20. i 21. Vijeka.
Lutkarsko pozorište njeguje tradicionalne forme umjetničkog izražavanja, ali se služi i novim tehnologijama, koristeći njihove multimedijalne prednosti ili njihovu sposobnost da nas zabave i da nas dirnu. Međutim, hrabro brani položaj koji je izborilo i kojim se ponosi.
Svijet će biti bolje mjesto nego što nam se to danas možda čini. U to svi vjerujemo i želimo vjerovati. I zato se nemojmo odricati životne radosti zbog strahova koji nas muče. Vjerujmo da i dalje možemo imati povjerenja u Pulcinella, Puncha, Guignola, Kašpáreka, Karagöza, Vidušaku, Mobaraka i cijeli niz drugih junaka iz te beskonačne galerije likova koji prikazuju ljudsku komediju te vjerovati, kao toliki naraštaji prije nas, u njihovu pobjedu u borbi protiv smrti.
Ne dopustimo brigama da nas sputavaju, iskoristimo moć pozorišta lutaka u njegovim različitim oblicima i još jednom prizovimo radost i užitak stvaranja i izvođenja.