Festival Regionalne unije teatara - RUTA, čiji je Gradsko pozorište iz Podgorice jedan od osnivača počeo je sinoć izvođenjem predstave „Ko se boji Virdžinije Vulf” u velikoj sali KIC „Budo Tomović”. Predstava je koprodukcija Kazališta „Ulysses” iz Zagreba i Beogradskog dramskog pozorišta. Podgorička publika je nakon više od tri decenije imala priliku da ugosti čuvenog umjetnika Radeta Šerbedžiju.
- Prije svega pozdravljam publiku i čestitam na realizaciji festivala. Veoma sam radostan zbog ovog igranja. ,,Ko se boji Virdžinije Vulf’ je jedan božanstven komad, a ja volim igrati tu ulogu Džordža. Imamo zaista lijepu predstavu i siguran sam da publika ovdje to prepoznaje. Posljednjih godina ja Podgoricu posjećujem uglavnom povodom promocija svojih knjiga ili zbog koncerata, a ovakav dolazak, baš zbog pozorišta, dolazi nakon dugo godina. Pretpostavljam da je ovo prvi put od Budve i Kotora, a kad je to bilo - osamdesetih negdje, dakle u bivšem životu”, kazao je Šerbedžija ovim povodom.
Nakon uspješnog izvođenja predstave priređen je okrugli sto na kojem su prisustvovali brojni novinari i publika. Razgovori su vođeni sa dijelom glumačke ekipe koja je govorila o procesu rada na predstavi, razlozima za postavljanje ovog komada, kao i konceptu koji su zajednički uspostavili sa rediteljkom Lenkom Udovički. Glumački ansambl izrazio je zadovoljstvo zbog rada na ovom kultnom komadu Edvarda Olbija, napisanog 1962. godine. Govoreći o fenomenu laži, glumica Katarina Bistrović Darvaš ističe:
- Strategija mog lika je upravo ta kamuflaža sopstvenom laži, način da se opstane upravo u igranju sa istinom. Komadu i ulogama je trebalo pristupiti obazrivo i psihološki, te zato je i naslov povezan sa Virdžinijom Vulf i njenim životom, jer igrati lik Marte znači igrati na liniji samoubistvenog destruktivnog prevazilaženja sopstvene nesreće - kazala je Bistrović Dervaš.
Milan Marić govorio je o sopstvenoj generaciji koja je ukliještena između mogućnosti i sposobnosti.
- Mlađi ljudi, dakle, od kojih se više očekuje, pred sobom nemaju sistem vrijednosti prema kojem bi se upravljali, te se lako zagube u kolosjecima zavedenosti i životne stranputice. Svjestan sam da mlađe generacije slabo kad dignu glas za sebe. Nika sam i tumačio kao mladog buntovnog profesora koji se više gubi u zamkama sopstvenih konvencija i konformizma, lika čija ambicioznost sužava potpuno produhovljenje.
Nika Ivančić istakla je da je već upisanoj bolešljivosti svog lika namjerno dodala i karakter skoro pa autistične mlade djevojke, koja nema srećan ispunjen život u braku i potpuno je izgubljena u toj „presudnoj“ posjeti kod starijeg para.
- Svjesna da je Hani vrlo bliska današnjem prototipu moderne „glupače“, svjesno sam i birala sredstva koja će aktuelizovati komad i koja odgovaraju današnjem vremenu - istakla je Ivančic.
